Usvajenje i udomljavanje je za određeni broj djece bez roditeljskog staranja jedini način da imaju porodicu, a za neke parove jedini način da se ostvare kao roditelji. Koji model brige je najbolji za djecu bez roditeljskog staranja? Koliko države regije olakšavaju i pomažu usvojiteljima i udomiteljima? Kako je zakonski regulirano ovo pitanje?
Dijete, kako bi potpuno i skladno razvilo svoju ličnost, treba rasti u porodičnom okruženju, u atmosferi sreće, ljubavi i razumijevanja. Dijete kojem je privremeno ili trajno uskraćeno porodično okruženje ili koje zbog vlastite dobrobiti ne smije ostati u takvom okruženju, ima pravo na posebnu zaštitu i pomoć države. Takva zaštita može, između ostalog, uključivati udomiteljstvo, usvajenje ili, kad je to nužno, smještaj u odgovarajuće institucije koje brinu o djeci, stoji u Konvenciji o pravima djeteta.
Gosti Konteksta su: U Zagrebu - predsjednica Udruge za potporu posvajanju Adopta Diana Topčić-Rosenberg; u - Beogradu psihologinja i samostalna savjetnica u Ministarstvu rada i socijalne politike Vesna Tekić; u Sarajevu - psihologinja, savjetnica za zastupanje prava djece SOS Dječija sela BiH Jasna Sofović;
Voditeljica je Irena Kuldija.